Na prvom mjestu potrebno je reći da maslinovo ulje po svojim karakteristikama ne trpi pogreške u preradi, a pogotovo nehigijenski održžavano postrojenje.

Danas proizvedeno ekstra djevičansko maslinovo ulje mora zadovoljiti visoke standarde kvalitete koja se očituje u svim segmentima obrade maslina od stabla do konačnog, vrhunskog proizvoda - ulja. U ovom članku obraditi ćemo segment koji najbolje poznajem, a to je, kako naslov kažže priprema uljare da bi se postigao vrhunski rezultat u cijelom periodu prerade ulja.

Na našu žžalost prerada maslina traje vrlo kratko oko 40 – 60 dana. U tom periodu svi strojevi bivaju izloženi utjecaju masnih para nastalih mljevenjem maslina i lošim provjetravanjem uljare zbog čuvanja neophodno potrebne temperature zraka. Sloj masnoće  na taj se način rasporedi na vanjsku stjenku svih površina strojeva, kablova i cjevovoda u samoj uljari. Nakon završetka prerade ovaj masni sloj neodoljivo privlači miševe koji u uljari predstavljaju veliku i višestruku opasnost, kao što su:

1.    Grizu električne instalacije, i to na najmanje dostupnim mjestima, tako da je vrlo teško locirati kvar.

2.    Grade gnijezda u skrovitim prostorima, a onda svoje carstvo obilježavaju urinom za obranu od konkurencije. Ovako nepristojno ponašanje ima za posljedicu jaki  i teško odstranjiv vonj koji kasnije može preči na ulje.

3.    U razdoblju mirovanja uljare miševi ostavljaju izmet po svim strojevima, koji onda može, dospjeti u ulje u periodu prerade.

Najjednostavniji način otklanjanja svih ovih šteta je sprječavanje uzroka. Po mojim iskustvima najbolje se pokazao elektronski uređaj koji odašilje ultrazvučno upozorenje da je mjesto već zauzeto, košta oko 100,00 kn i zove se „maus stop“. Mogu se upotrebljavati i razne vrste otrova, ali to se nije pokazalo dovoljno učinkovito na duži period.

Znači bez obzira na estetsku važnost čistoće svih strojeva, čišćenje je neophodno i zbog gore spomenutog, a i radi jednog još važnijeg razloga. Nakon prestanka prerade sve cijevi kojima je prolazilo ulje zadržale su dio taloga i uljnih ostataka koji u doticaju sa zrakom oksidiraju i postaju užegle i pljesnive. Ova pojava je normalna i ne može se spriječiti bez posebnog skupog uređaja za pranje cjevovoda (t.z.v. CIP). Postoji i kompromisno rješenje koje je  po mojem iskustvu najprihvatljivije, svaku sezonu treba zamijeniti sve plastične cijevi kojima teče ulje. Trošak ove operacije je beznačajan u odnosu na količinu prvih prerađenih maslina čije ulje će naići na cjevovod koji se ni uz izuzetan trud ne da očistiti od neugodnih mirisa. Slijedeća neophodna operacija je i mehanički otvaranje i pranje svih pumpi koje pretaču ulje. Ovu operaciju potrebno je obaviti odmah nakon završetka tekuće sezone, također treba dobro oprati sve inox cijevi, cijevne spojeve i tankove u procesu prerade. Kod uređaja za pranje maslina potrebno je detaljnije čišćenje ploće – difuzora zraka čije se rupice djelomično začepe pa ne propuštaju dovoljnu količinu zraka, kao i čišćenje od nakupljenog blata na svim izloženim površinama i pumpama.

Dakle kada smo obavili sve ove higijenske radove potrebno je posvetiti pažnju mehaničkoj ispravnosti svih strojeva. U periodu prerade strojevi su izloženi velikoj vlazi i mehaničkim naprezanjima, ali bez obzira na te teške uvijete rijetko dolazi do kvarova u samom periodu prerade. često mi se dešavalo da je postrojenje uredno završilo preradu, a slijedeću godinu nisam mogao pokrenuti centrifugu. Do kvara dolazi u periodu mirovanja i to uglavnom zbog neispravno izvršenog pranja i konzerviranja strojeva. Pranje svih rotirajućih strojeva treba izvršiti više puta sa što manjom količinom vode, a nikako ne upotrebljavati visokotlačnu pumpu za pranje i to sa vrućom vodom, ovaj uređaj možemo slobodno koristiti za pranje svih dijelova stroja gdje u blizini nema kugličnih ležajeva. Dovoljna je najmanja količina vlage ili vodene pare, pa da dođe do oksidacije visoko poliranih površina dosjeda rotirajućih dijelova ležaja koji onda izazivaju daljnje ubrzano trošenje, veliku buku i na kraju lom važnijih i skupljih dijelova strojeva. Osim načina pranja važno je omogućiti i sušenje unutarnjih dijelova strojeva u koje je mogla prodrijeti ili zaostati voda, kao što su horizontalne centrifuge – dekanteri i vertikalne centrifuge – separatori. Na dekanteru najbolje je omogućiti cirkulaciju zraka kroz bubanj jer u suprotnom u periodu ljeta dolazi do isparavanje nataložene vode i eventualne mogućnosti da isparena voda dospije u ležaj preko djelomično oštećene brtve (O.P. semeringa). Separetor je najbolje ostaviti rastavljen i dobro osušen. Tako suhe i čiste dijelove može se pokriti pamučnom krpom da se zaštite od prašine, a nikako sa najlonskim platnom koje će pospješiti kondezaciju vode i time ubrzano oksidiranje.

I na kraju zaključak, nakon dugogodišnjeg iskustva u Hrvatskoj i u svijetu, argumentirano mogu reći da svako postrojenje a pogotovo uljara zahtjeva stručni pregled i defektaciju svih strojeva i njihovih ležajeva, dva puta godišnje. Poslije prerade i prije prerade. Na ovaj način klijenti neće doživjeti neugodno iznenađenje kada u preradi njihovih maslina dođe do havarije i nepoznatog vremena zastoja, a vlasnik uljare izbjeći će velike neugodnosti sa klijentima i daleko veće troškove otklanjanja kvara do kojega nije trebalo ni doći